Blog

10 Ožu, 2017

Ivanin blog MiniGreeny Roditeljstvo

Putovanja. S bebom.

Prije trudnoće najviše sam zamišljala kako ću i dalje biti nesputana i jako aktivna, o tome kako ću biti puna snage i žvota. I ok, jesam (osim prva dva mjeseca); bilo me posvuda i bila sam sretna i zahvalna što mogu sve. Maštala sam kako ćemo putovati puno još dok smo samo dvoje, a još više maštala o tome kako ćemo kao cijela obiteljica tražiti nove destinacije za istraživanje. Nas dvoje smo putovali puno i prije trudnoće, a još kada nismo bili zajedno skoro svaki drugi tjedan sam bila putujuća zbog natjecanja, ali i turistički...

2015-01-07-11-41-24

Uopće mi nije bilo bitno gdje idem, samo da krenem. Samo da mi je sjesti u auto, bus, vlak, brod, avion i odvesti se...

2015-01-07-12-00-40

Gledati kroz prozor kako pejzaž prolazi, gibati se nekuda – uopće nije bitno kuda, i gubiti se u svojim mislima. Gibati i gubiti. U mislima i gradovima, selima. Samo da osjetim da idem prema nečemu, da dišem i da sam živa, da ne stojim na jednom mjestu. Uvijek sam se plašila osjećaja zarobljenosti i zapinjanja na jednom mjestu. Nema ništa ljepše nego se izgubiti u novom prostoru. Ništa ljepše od toga kad nakon nekoliko dana osjećaš to mjesto svojim domom.

12742354_10153836867431083_7674798344418748229_n

Kretanje prema nekoj novoj spoznaji, širinje horizonata. Ne mislim na razgledavanje u uskom smislu, obilazak glavnih muzeja i znamenitost, već osjećanje ljudi i vibre kojom grad/mjesto odiše i komunicira s tobom. Mislim, treba i znamenostosti razgledati, upiti ih, poslikati i šibnuti na Instagram ;) Ali, uvijek mi je naljepše sjesti na neko mjesto na kojem možete "osjetiti" grad, imati u ruci kavu i promatrati ljude. Samo gledati, bez ikakvih predrasuda i komentiranja, samo otvorenost i spremnost za upijanje novih informacija. Jako često se dogodi da random ljudi i priđu, uvijek neke zanimljive osobe s nekom svojom pričom. "Prepoznate se", pa si popričate malo, onak ljudski, o životu. Lijepo.

2015-01-10-12-58-54

Zašto putovati s djecom?

Ono što sam u prethodnom dijelu teksta napisala - e, upravo to želim prenijeti na svoje dijete. Upijanje i dijeljenje. Uživanje i promatranje. Jednom riječju – obogaćivanje duše i uma. Budući da smo i suprug i ja puno putovali prije (kako zajedno, tako i dok se još nismo poznavali) najviše su me uzbuđivale (negativno) priče da kada dobiješ dijete ne možeš više putovati. Saaaay whaaat!? Ne, ne, ne, nećemo se tako igrati.

img_6877

Pobornik sam prirodnog, povezujućeg roditeljstva (koliko sam uspjela skužiti literaturu, nekako se tamo pronalazim) što automatski uključuje puno nježnosti, dojenja, gotovo stalni kontakt u ranoj dobi, nošenje, maženje, pričanje, uživanje, prepuštanje i neizostavno - puno OBJAŠNJAVANJA I RAZGOVORA, last but not least!

10956727_1637911833129490_908838854_n-2(New York, Liberty Island)

Uz to, easy going sam osoba i volim sve u hodu rješavati bez puno planova i analiza. Na more smo išli odmah nakon mjesec dana. Baš svugdje smo je vodili onako malu i mislim da je to super. Naše prvo dalje putovanje kao obiteljice bilo je kad nas je obitelj pitala bismo li željeli ići na Šri Lanku iako je Ana imala tek 6 mjeseci, i bez razmišljanja odgovorili DA!

fotorcreatedkk

Samo me vodite, moj privjesak ide sa mnom gdje god, a razlog plus je što smo tek sa 7 mjeseci  započeli s krutom dohranom i nismo žurili (i ne treba žuriti, pogotovo ako ima mlijeka za pola Šri Lanke nahraniti hehe tako da je bilo idealno vrijeme u smislu nebrige oko hrane). Iskreno, uopće ne znam kako bi taj naš polunomadski život izgledao da ne dojim. Meni je to jedina opcija. Ne mogu zamisliti navlačiti bočice, sterilizatore, praškove, termosice i voditi brigu o toj cijeloj opremi. Da stvarno postoji neki problem oko dojenja i da eto silom prilika moramo koristiti adaptirano mlijeko, naravno da bih se snašla i teglila to sve sa sobom, ali svjesno to odabrati preko dojenja - nema šanse. Sloboda kretanja, putovanja i prirodnost koju pruža dojenje ne može se ničime nadoknaditi. I nikada, ali baš nikada, u bilo kojem dijelu svijetu, gdje god smo išli, nitko mi nije uputio ni jednu jedinu riječ u vezi dojenja u javnosti, niti sam se ičime pokrivala; parkovi, restorani, avioni, busevi, brodovi... Nikad niti jedno negativno iskustvo. Bio to Zapad ili Istok.

fullsizerender-13

Anin prvi let avionom

I tako je krenula naša azijska obiteljska avanturica. Let broj jedan. Malo plakanja, da, tako to ide. Ništa što nismo očekivali. A sve smo očekivali, i najbolje i najgore; kako ide – ide, prilagođavamo se. Pritisak u ušima, grčevi (koje smo imali do 10-og mjeseca čak :/). Ok, za pritisak u ušima duda i cicka, a za grčeve... Nošenje i nunanje. Drugi, noćni let po tamošnjem vremenu, još joj je prerano za spavanje po našem vremenu. Ali nekako je uspijemo uspavati. Malo izmoždeni od uspavljivanja i hodanja gore dolje po avionu, ALI SRETNI I ISPUNJENI jer je to sve lijepa avantura. Evo stvarno nam ništa nije bilo teško, iskreno, opet bih sve ponovila, ionak' je to samo put. Koji prođe. No stress. Zaboraviš kad dođeš na odredište. Kao i porod :P Znaju me ljudi pitati 'što ti to sve treba da se toliko mučiš'. Ne mučim se, uživam u svemu i kasnije prepričavam s osmijehom, kao što i proživljavam.

fotorcreated33

I onda opuštanje, dolazak... Divota. Olakšanje je definitvno bilo što smo imali svoj mali bus za nas sedmero iz obitelji (baka, deda, teta, nećakinje... Tako da i ako bude malo teže - imamo pomoć, iako sa 6 mjeseci samo mama i tata mogu pomoći :D) - tako da smo mi diktirali putovanje, odnosno Ana. Male okice upijaju sve šta vide. Svima je po rukama, a najviše domaćim stanovnicima... Nešto najljepše što sam doživjela, kako ih je sve promatrala.

2015-01-07-12-13-56

Prekrasno nešto koliko na istoku imaju izražen taj segment prirodnosti u pristupu djeci. Dihotomijski ću sve podijeliti na Istok i Zapad. Zapad se toliko ukrutio, zatvorio, ne dao Bog da ti netko pogleda dijete na cesti, kamo li mu priđe, ma i dok si ti tamo, uz dijete. Svi su sumnjivi, otmice bla bla. Istok – potreba za druženjem, igranjem, otvorenosti, zabavljanjem tog djeteta. OPUŠTENOST. Način života je još uvijek ruralan, baš kao što je nekad bilo i kod nas na selu (kak' ti na Zapadu), ali sve se razvija, pa nažalost se tako i vremena mijenjaju. Nažalost, jer su djeca previše zatvorena. Ne potiče ih se na iskustva, samo se govori o ograničenjima.

2

Kada putovati s djecom?

Ok, objektivno: do njihove dvije i pol do tri godine putujemo samo zbog sebe i njih navlačimo sa sobom :D, a kad navrše cca tri godine, onda tek putujemo da im pokažemo nešto, kako to izgleda negdje drugdje, van naših granica. Odredište ne mora  biti Šri Lanka. Mislim, da, fora je to sve, dobro zvuči, pa malo Instagram ispoštuješ, ideš negdje daleko, ali putovanja su puno više od same destinacije. Što se mene tiče možemo ići i u Babinu Gredu, uz dužno poštovanje. Mislim da su takva mjesta zakon. I takva putovanja također prakticiramo, najčešće kao kampiranje, vikende na otvorenom, u zelenilu, u prirodi.

fullsizerender-1(Mrežnički Brig, Duga Resa)

Zadnje takvo iskustvo bilo je prošle godine u bablje ljeto. Nikakvo spektakularno odredište, a bio je prekrasan put, prekrasno vrijeme provedeno s obitelji i prijateljima - i baš zbog toga je sama destinacija postala wow i ostala u lijepom sjećanju. Nije Šri Lanka, nije Zapad, nije Amerika, nije New York.  A tako nam je bilo lijepo. Usred šume nas sedmero i dva psa - divota i milina od vikenda, punjenje baterija – djeca u prirodi, igraju se sama, navlače granje, kamenje, blato, kupaju se goli u obližnjem jezeru. Mislim da toga nedostaje današnjoj djeci! Prirode i upijanja. Zašto sebe i njih učahuriti u 4 zida? Djeci trebaju informacije, podražaji, upijanje, sloboda. Baš me briga hoće li na takvom nekom vikendu potrgati hlače, zamazati 3 ili pet haljinica ili se popiškiti po sebi goloj ili obučenoj. Sve je to PRI-RO-DNO i tako trebamo početi doživljavati prvenstveno život, a onda i roditeljstvo.  A da ne govorim koliko nas povezuju takva druženja kao obitelj i nas dvoje kao partnere, jer na putovanju nema da sve mama radi, ne ne.

2015-01-04-13-46-11Putovanje je razgovor, dogovor, smirene strasti, pokušavanje zajedničkim snagama ovladati novonastalom situacijom i prokomentirati segmente, odvagnuti što sljedeće napraviti. Nema divljanja. Mislim ovo vrijedi i za doma, ne samo za putovanje haha. Ali na putovanju, kada joj možemo biti 200 % posvećeni, i to 24h sve je stvar dogovora i osluškivanja. Kad su mama i tata cool (istinski cool, iznutra, ne onako lažno na van kad se osjeti buktinja, a vi ju zataškavate) - i beba je cool (naravno, ako ju ne muče tipa grčevi ili neke popratne tegobe koje ne može drukčije izverbalizirati). Ono što zračiš, e upravo to bejbi upija.

2015-01-07-11-33-45(Šri Lanka, Sigiriya)

Bogatstvo iskustva

Um i tijelo treba konstantno obogaćivati novim iskustvima. Želim svoje dijete voditi na kraj svijeta. Želim putovati i bez nje. Ili sama s mužem, obožavam to. A sama... Najveće bogatstvo koje čovjek može iskusiti i izgraditi se – putovati sam. I zato jednog dana želim samo pustiti svoje dijete da ide, da se gradi, da sama doživi ljude i prostore, da se sama snađe. Da se sama zauzme za sebe. Da zna prepoznati situaciju.

fullsizerender-8

(New York Public library)

...da bude samostalna. Da sama donosi svoje odluke oko kojih joj ja eventualno mogu sugerirati nešto. Da zna da sama može sve. Da sama sebi postavi limite i da ih sama miče. Da živi punim plućima. Da bude uvijek pristojna i pozdravlja i odzdravlja i pomogne svakom živom biću. Da bude empatična. Da bude čovjek. Eto, to želim naučiti svoje dijete. A sve joj to prvo moramo pokazati primjerom. I pokazujemo. Odlutah u druge sfere, iako je mojoj glavi sve to usko povezano...

fullsizerender-9

(Bryant Park, NYC)

Naše drugo dalje putovanje s Anom bilo je u New York. Imala je godinu i četiri mjeseca. Još uvijek sam je dojila. Što se hrane tiče, gdje god se putuje, uvijek je nekako lako nahraniti dijete. Riža, tjestenina, meso, juhe, krušni proizvodi. Toga ima svugdje. Veća patnja od hrane je bilo kako zadržati malu harambašicu da sjedi barem 15 minuta na jednom mjestu. I opet ona stara, jedina preostala taktika - dok jedan jede, drugi trči za djetetom :). Što se samog leta tiče, spavala svih sedam sati Frankfurt - JFK. U tom pogledu puno je lakši sami put. Ona kuži, možete se dogovoriti, igrati ili u najboljem slučaju - prespava let :D.

fullsizerender-14

Svako djetetovo razdoblje nosi nešto svoje što se tiče samog putovanja. Nekad će jedna stvar biti lakša, a nakon pola godine će to isto biti noćna mora. Možda. Moram priznati da kad su nam počeli tantrumi, nismo baš puno putovali, ali bila je i zima, tako da smo išli na skijanje i to je prvi put da me bilo strah da je tantrum ne uhvati nasred staze :D Ali ok je prošlo, snašli smo se i preduhitrli ispade, bilo je sve ok jer smo mi bili smireni, ohrabrivali smo je, dogovarali s njom što želi dalje raditi i tako to...

fullsizerender-7

Nakon ovih idiličnih fotografija, ovako to izgleda u praksi:

fotorcreatedknk

Kupanje kako znamo i umijemo. Zatvor + čepić koji je odlučio malo kasnije djelovati. I spavanje i nanašanje po rukama u džungli jer je prevruće za maramu. To je ok :).

2015-01-11-11-56-41

Savjet plus: u svakoj situaciji poštujte djetetovo vrijeme za odmor i iskoristite to vrijeme da i vi sami odmorite. Napravite pauzu, vratite se u hotel, razdijelite dan na dva ili tri dijela.

ŠTO I KAKO?

O kojoj god da je destinaciji riječ – kišobran kolica ako vam je drago; ako ne – dobra nosiljka ili marama, osnovne stvari bejbi kozmetike, robicu kakvu i sebi uzimate, uvijek i gdje god se ide obavezno ponijeti malu putujuću ljekarnu i toplomjer. Pri ruci (dakle u ručnoj prtljazi) uvijek vlažne maramice i maramice za dezinfekciju. Dopušteno je ponijeti dječji hranidbeni pripravak; kašice, vodica, sokić. Često se zna dogoditi da na security-u morate popiti/probati to što ste djetetu ponijeli. Osim toga u cabin baggage (ruksak najpraktičnije) složiti rezervnu robicu (za presvući cca 3 puta - ovisno o trajanju leta, pa taman da se i ništa ne iskoristi). U avionu imaju sve spremno za dječicu. Za velike su to obično bojanke i plišanci, za bebice neki plišanac, putni paketić pelena i vlažnih maramica, a stjuardese će vam pokušati maksimalno izaći u susret (ugrijati čaj, obrok...) U principu trebate ponijeti sve ono što i inače nosite na put prema moru ili slično; nikakav SF. Od igračaka eventualno neku koja bi mogla umiriti bebicu i pokoju slikovnicu.

2015-01-04-21-45-32

Osim toga: pamet u glavu, puno razumijevanja, prilagodljivosti, bez drame, samo opušteno, let it go with a flow... Samo dobre stvari su ispred nas/vas. Obgrliti objeručke sve situacije i samo naprijed. Treba znati uživati u svemu što život nosi; i kad je dobro i loše. Loše kao lekcija i iskustvo, dobro kao hrana za dušu.

2015-01-05-13-58-19

And don't forget – always wear a sunscreen. ;)

Olakšajte si putovanja s bebama i zavirite u ponudu marama i nosiljki te podloga za kolica na našem Minigreeny webshop-u :)

Napiši komentar

Morate biti prijavljeni ukoliko želite ostaviti komentar.