Zajedničko spavanje

Beba je stigla doma... Najljepši osjećaj, odnijeli smo ju u naše gnijezdo i sad će stalno tu biti s nama! Sad ćemo se SAMI brinuti za nju! Wow! Sjećam se uzbuđenja. Prekrasno nešto. Ništa mi nije bilo teško, baš ništa. Tata je doma sredio krevetić i sve ostalo što nam je trebalo dok smo još bile u bolnici... Nismo baš od onih koji su mjesecima ranije sve obavili. Polako ;) O spavanju s djetetom nismo previše razmišljali ili imali zacrtani plan kako ćemo spavati. Prvih desetak dana svi smo bili skupa doma, i preko dana bismo svi skupa spavali u krevetu. I uživali.

Krevetić smo stavili uz naš krevet, skinuli bočnu stranicu, tako da je nam je uvijek bila „u produžetku“ kreveta. Kad se po noći probudila, pojela je i dalje na spavanje. Nakon podoja je ostala spavati kod nas ili ako ja ne bih zaspala (malen postotak ;) – vratim ju u kinderbet. Cijelo vrijeme dojenja, dakle 18 mjeseci je spavala tako. S prestankom dojenja, došlo je do promjene, krevetić smo preselili u dječju sobu, ali ne i dijete haha. Da skratim uvod, još uvijek svi spavamo skupa i zajedničkom krevetu. Beba, tata, mama i pas.

Zajedničko spavanje nije pojam određen čvrstim granicama pa tako nema smisla raspravljati je li bolje zajedničko ili odvojeno spavanje djeteta. Budući da pojam nije u potpunosti definiran, zajedničko spavanje može biti u istom krevetu s roditeljima (tzv. „obiteljski krevet"), stalno ili povremeno. Dakle, zajedničko spavanje možemo kategorizirati ovako:

• Spavanje u krevetiću priljubljenom uz roditeljski krevet sa skinutom bočnom stranicom krevetića
• Spavanje u krevetiću u roditeljskoj sobi malo udaljenom od roditeljskog kreveta uz premještanje u roditeljski krevet tijekom noći
• Za stariju djecu – odvojena soba uz dopuštenje da dijete tijekom noći dođe roditeljima u krevet.

Također, nitko još nije definirao magične granice do kojih se preporučuje zajedničko spavanje, u mjesecima ili godinama. S obzirom na to koliko djeca mogu biti različita, vjerojatno se nitko niti neće upustiti u to. Gotovo svi će se složiti da je školskom djetetu bolje spavati u odvojenoj sobi, a da je za tromjesečnu bebu i njezine roditelje bolje da spavaju zajedno. Što da se i kada radi između toga, ne bih niti ja preporučivala.

OD SPAVANJA U TRUDNOĆI DO SPAVANJA S NOVOROĐENČETOM

Spavanje u trudnoći sa sobom donosi svoje „problemčiće“. Kako se udobno namjestiti, koji je najbolji položaj... No, spavanje s novorođenčetom je sasvim druga priča. Beba je stigla doma i što sad? Prirodno je da beba bude blizu roditeljima, što više kontakta, bliskosti; beba mora osjećati roditeljsku toplinu i osjećati se sigurno i kada je budna i kada spava. Ne bojte se zajedničkog spavanja s djetetom u istom krevetu, pogotovo u prvim danima i mjesecima. Takvo spavanje ima prednosti i za dijete i za roditelje.

Dok je dijete maleno pokušajte odgovoriti na svaku njegovu frustraciju, koju ne može pokazati drugačije nego plačem. Pokušajte ustanoviti što mu treba, dati mu to ili ga utješiti svojom blizinom i kontaktom (često mu upravo kontakt i jest potreba). Kako dijete raste, zdravo je da se postepeno nauči samo nositi sa svojim frustracijama.

KAKO SE NASPAVATI NAKON PORODA I DJETETU PRUŽITI ONO ŠTO MU NAJVIŠE TREBA?

Spavati kada spava beba. Najčešće sam taj savjet čula. I dobar je... Nisam spavala baš uvijek kad bi Ana spavala, jer sam jedan od OCD-evaca koji voli da je doma sve na svome mjestu, ali kad mi je san bio prijekopotreban, samo bih se stisnula uz nju, i skupa bismo spavale još duže nego da je ona sama spavala. I prekrasno mi je bilo! Uvijek kad je bilo vrijeme za spavanje, legla bih pokraj nje, micica bi osjetila kako se moj puls i moje disanje smiruju i tako isto se i njezin broj otkucaja smirivao i zaspala bi.

Kod mene je vrijedilo pravilo da ako sam ja mirna, strpljiva, opuštena i beba je ista takva; ona oponaša najbliži izvor osjećaja. No, često nije samo do majke, neka novorođenčad je jednostavno ovisnija o majci, majčinoj toplini, majčinom mirisu i potreban im je stalni kontakt. U slučaju da novorođenče nikako ne možete odvojiti od sebe, uzmite neki svoj odjevni predmet ili nešto što miriši po vama - grudnjak, maramu, jastučić ili nešto slično i stavite pored bebe u krevetić da osjeti miris mame.

JE LI ZA BEBIN RAZVOJ VAŽNO SPAVANJE „U KOMADU“?

Mnoge bebe spavaju prilično isprekidano, i danju i noću. Roditelji se ponekad zbog toga brinu – utječe li to loše na bebin razvoj budući da postoji izreka da dijete raste i razvijaju se moždani sklopovi dok spava.

Dr. Niels Bergman koji je istražio i razvio metodu  tzv. klokan njege za nedonoščad, tvrdi da su za bebe važni periodi neometanog spavanja od jednog sata. U tom periodu beba može ući u dovoljno dubok san u kojem se pravilno razvija mozak. On također preporučuje mnogo kontakta kožom na kožu s roditeljem, pogotovo za malenu i prijevremeno rođenu djecu, također s ciljem boljeg razvoja. Dakle, u periodu spavanja od jednog sata dijete se normalno razvija i „resetira“ za daljnja iskustva.

Spavanje preko dana dolazi u fazama i nejednoliko je. Nekad će spavati duže, nekad kraće – po danu će možda nekad spavati i manje od sat vremena, što je i dalje ok. Nama su faze trajale različito, u prosjeku svakih mjesec dana nam se mijenjao ritam. Nekad čak i na tjednoj bazi. U svakom slučaju, sat vremena u komadu je bebi dovoljno, a po danu i manje. Na sreću, većina beba kad-tad shvati da je noć namijenjena spavanju pa po noći imaju dosta dulje periode spavanja.

DOBROBITI ZAJEDNIČKOG SPAVANJA

Bebe koje spavaju uz svoje majke, imaju više imunoloških dobrobiti i od dojenja, budući da su dojene dvostruko češće od beba koje spavaju same. Također, provode manje vremena u tzv. trećem stupnju sna, stanju dubokog sna gdje je rizik od apneje povećan čime se umanjuje mogućnost SIDS-a (Sindrom iznenadne dojenačke smrti). Nadalje, bebe koje spavaju s roditeljima, preuzimaju zdrave obrasce ritma disanja od svojih roditelja. Ne postoji dokaz o tome da je zajedničko spavanje štetno za fizičko i psihičko zdravlje djeteta, pa ipak još uvijek postoji određen broj roditelja koji ne žele ni razmisliti o mogućnosti zajedničkog spavanja jer se boje vlastitog nedostatka sna. Sva znanstvena istraživanja zaključuju kako roditelji, koji prakticiraju zajedničko spavanje s djecom, spavaju duže i bolje.

Više pročitajte na linku Rodin portal - Zajedničko spavanje - način poboljšanja dječjeg zdravlja

OSTAVITI DIJETE DA PLAČE DOK NE ZASPI?

NIKAKO.

Bebe koje su ostavljene da se same zaspu, plačući se same uspavaju od iznemoglosti i muke. One zaspu sa povišenom razinom kortizola. Učestala povišenja kortizola u dojenačkoj dobi uzrokuju fizičke promjene na mozgu.

Dijete je vrlo vjerojatno prestalo plakati i naučilo uspavati se samostalno, ali jesu li tolike suze vrijedne „poticanja samostalnosti“ na ovaj način? Dijete samo traži bliskost i maženje, a dobiva – stres i iscrpljenost, dok na duge staze to može biti potisnuta trauma u kasnijoj dobi.

U svakom slučaju dobrobiti zajedničkog spavanja su višestruke. Forsiranjem ranog odvajanja od roditelja i poticanja samostalnosti na ovaj način nije najbolji izbor. Samostalnost se potiče kroz usvajanje drugih navika – samostalno hranjenje, pijenje iz čaše, pranje zuba, preuzimanje odgovornosti za „loše“ postupke, pronalazak riješenja za iste.

Vrijeme brzo prolazi, samim time će brzo stići i vrijeme odlaska iz roditeljskog kreveta i roditeljskog gnijezda. Zajedničko spavanje nas je povezalo kao obitelj, kao roditelje, a samim time i kao bračne partnere. Ne bojte se da ćete se udaljiti jedno od drugoga, uvijek možete ugrabiti trenutak jedno za drugo, imate cijeli život pred sobom, a dijete... Dijete će brzo otići iz vašeg kreveta.

Napisala: Ivana Topčić

Pogledajte ponudu pidžamica za bebe: http://minigreeny.com/spavanje/pidzame-i-spavacice.html